Božović Vojin
SK Obilić (Beograd),
SK Mačva (Šabac),
SK Anastas (Beograd),
BSK (Beograd),
FK Budućnost (Podgorica)
Rođen 1. januara 1913. na Cetinju, umro 19. aprila 1983. u Beogradu.
Najbolji igrač u istoriji predratnog fudbala Crne Gore, jedan od najboljih napadača u jugoslovenskom fudbalu do 1941. Odličan dribler, maštovit, prodoran i sa snažnim udarcem (levak), bio je veliki majstor za izvođenje slobodnih udaraca.
Počeo je da igra 1931. u podmlatku beogradske SK Jugoslavije, a zatim je nosio dres SK Obilić – Beograd, u kome je igrao između braće Bože i Kojke Popović. Na poziv starijeg brata Vida, igrao je i za šabačku SK Mačvu, a kad se vratio u Beograd, nosio je dres SK Jugoslavije i SK Anastas.
Zenit karijere dostigao je braneći boje BSK – Beograd, pojavivši se na ligaškoj sceni u sezoni 1933/34. igrajući tada u najboljoj navali toga vremena u zemlji: Tirnanić, Vujadinović, “Moša” Marjanović, Božović, Glišović. Triput je osvajao nacionalno prvenstvo: 1935, 1936. i 1939. Na prvom posleratnom prvenstvu 1945. igrao je za reprezentaciju Crne Gore, a zatim kao igrač – trener za FK Budućnost – Titograd, u kome je 1949. završio igračku karijeru.
Uz 11 utakmica za selekciju Beograda i tri susreta za “B” – tim nacionalne boje Jugoslavije branio je na osam utakmica (1936-1941) i postigao pet golova. Debitovao je 6. septembra 1936. u prijateljskom susretu protiv Poljske (9:3) u Beogradu sa dva postignuta gola, a od nacionalnog tima oprostio se 23. marta 1941. protiv Mađarske (1:1) u Beogradu – poslednjoj pred drugi svetski rat.
Ostao je u sećanjima i kao dobar i uspešan trener. Od naših prvoligaša prvo je vodio beogradski Radnički (1955-1956), posle toga BSK Beograd (1956-1958), zatim FK Sarajevo (1958-1959) i OFK Beograd (1959-1960), a dugi niz godina radio je i u inostranstvu (Libija i Kuvajt).
Utakmice reprezentacije Jugoslavije u kojima je nastupao: